www.tebe-trazim.com

Nikad si nisam postavila takvo pitanje.
Jednostavno vjerujem da Bog postoji i da je sve stvoreno dokaz njegovog postojanja,sve što me okružuje a čovjek na prvom mjestu.
Kako je u "filozofskom filozofiranju" nemoguće dokazati njegovo postojanje,jednako tako je u istom raspravnom "stilu" nemoguće dokazati njegovo nepostojanje.
Mogu se ponašati majmunski,ali ne vjerujem u Darwina i da sam od majmuna postala,mada ih znam puno za koje ponekad pomislim da odgovaraju Darwinovoj "teoriji" ,ali to je samo moj smisao za humor.
Načitanost i doktori iz kojekavih znanosti nikad nisu čak ni poljuljali moju vjeru u Njegovo postojanje.
Različiti su putevi ili stranputice kroz koje sam išla da bi se vratila na početak shvativši koliko dragocjenog vremena sam izgubila čitajući autore koji su samo potrošili "papir" a nisu rekli ništa.
Nikakvi veliki praskovi za mene nisu dokaz da Bog ne postoji,kao i da ti "praskovi" postoje na način kako ih opisuju stručnjaci za sve i svašta,ostajući uvijek nedorečeni,ni klonovi Doli i slični pokušaji da se u laboratoriju "stvori" život...da ne duljim.
Vjerujem i vidim Boga u svemu,u novom životu,tom malenom biću koje savršeno zna da "pliva" u plodnoj vodi a da ne mora "plivati" kad prvi puta "zakorači" u ovaj svijet koji nas okružuje,vidim ga u otpalom lišću i proljetnom buđenju,u sjetvi i žetvi,u noći koju smjenjuje dan,u punoglavcu i žabi ...
Za mene nisu potrebni dokazi,niti mi tko može dokazati da Bog ne postoji.
Ja vjerujem.

C.S.Lewis je često citiran autor kod katolika, i to nekih lajbeka, ta sam Josef Ratzinger ga citira. Ne znan koliko je ljudima poznato ali C.S.Lewis je virovali ili ne- filozof. Nije poznat po tome, više je poznat po pričama i pričicama za dicu. Virovatno se nije ni toliko upuštao u filozofske rasprave. Također, ova djela koja su prevedana kod nas, to su djela kršćanske apologetike, nije da on iznosi neke svoje mudrolije. Isto ja i sa Søren Kierkegaardom i Dietrich Bonhoefferom. Pa to su sve intelektualci svijetskog kalibra, nema ozbilniji katolički autor koji ih nije barem jednom citirao. Ovaj Josh McDowell mi je nepoznat.

Zašto bi čitali razne nekatoličke autore kraj silnog bogatstva literature KC?
Josef Ratzinger je, moraš priznati, ipak mudriji, pa može razlučiti što je ispravno a što ne.. A nas takve knjige mogu samo zavesti..

Doista, za to nema potrebe. Bogu hvala, ima katoličkih autora koliko hoćeš.


Ratzinger je intelektualac svijetskog kalibra. Njemu se nemere muljati.


I to je istina, nemerem reći da nije.


Uglavnom, koliko san čitao C.S.Lewisa, vidin da se čovik bavio kršćanskom apologetikom, a nije širio neka protestantska bogohulja.

Da, da.. Osim što mu u cijeloj priči fale sakramenti.. A to nije mala stvar za zanemariti.. Ne znam koliko osoba može rasti u duhovnom životu bez česte ispovijedi, sudjelovanja u Euharistiji... Super on priča i o braku i o ljubavi, al đaba to kad ne shvaća da je brak sakrament.. itd. itd.

Jesi siguran? Da ti znaš kaj se sve nalazi u mojoj tikvanji, i sad probaj zamislit da to sve postoji u stvarnosti. Bože sačuvaj! Kojih li nakaza i koje li retardacije u mojoj glavurdi. Znači, ako su u mojoj tikvanji Crvenkapica i Lucky Luke, oni su nužno i u stvarnosti. Brutala. Lol. Tko te je učio takve gluposti?








Bako zašto imaš tako velike oči? Lol. xD xD xD

Hegel?

I da te preduhitrim: ne, ne neću dvoboj umova.
I da, ti si pametniji.
Ne tvrdim.
Pitam.

p. s. danas sam heretički guglala Božu Lujića i nabasala na tvoje svjedočanstvo o Boži i njegovim knjigama. Uskoro ću imati priliku provesti neko vrijeme s Božom. Imaš kakvih želja, volja, htijenja... muzičkih..ovo ono?

Što je umno, to je zbiljski; a što je zbiljski, to je umno. G. W. F. Hegel "Filozofija prava"

Te jednostavne postavke činile su se mnogima čudne, pa su i doživjele napadaje, i to čak od takvih koji neće da im se osporava da u njih ima filozofije, a pogotovo religije. Bit će nepotrebno da se u tom pogledu navede religija, jer njene nauke o božanskom upravljanju svijetom odviše određeno izriču te postavke. Što se pak tiče filozofskog smisla, valja pretpostaviti toliko obrazovanosti da se zna da je Bog ne samo zbiljski — da je on ono najzbiljskije, da je samo on istinski zbiljski, nego i u pogledu onoga formalnoga, da je uopće egzistencija dijelom pojava, a samo dijelom zazbiljnost. U običnom se životu slučajno naziva zazbiljnošću svaka pomisao, zabluda, zlo i što ovamo pripada, a i svaka ma kako zakržljala i prolazna egzistencija. No već po nekom običnom osjećaju slučajna egzistencija ne zaslužuje emfatično ime nečega zbiljskoga; — ono slučajno jest egzistencija koja nema veće vrijednosti nego vrijednost nečega mogućega, koja isto tako može ne biti kao što jest. No ako sam govorio o zazbiljnosti, onda se po sebi mora misliti na to u kojem smislu upotrebljavamo taj izraz, jer sam u svojoj opširnoj Logici raspravio i zazbiljnost, pa sam je odmah točno diferencirao ne samo od slučajnog, što također ima egzistenciju, nego i pobliže od opstojnosti, egzistencije i drugih određenja. — Zazbiljnosti umnoga protivi se već predodžba da su isto tako ideje, ideali, samo himere, a filozofija samo sustav takvih tlapnja, i obratno, da su ideje i ideali nešto odviše krasno da bi imali zazbiljnosti ili isto tako nešto previše nemoćno da bi je sebi pribavili. No odvajanje zazbiljnosti od ideje osobito je omiljeno razumu, koji snove svojih apstrakcija smatra kao nešto istinito i koji je tašt na onaj »treba da«, koji on rado propisuje naročito i na političkom polju, kao da je svijet njega čekao da bi saznao kakav bi trebao da bude, ili kakav on nije. G. W. F. Hegel "Enciklopedija filozofijskih znanosti"

Dakle, kako sam Hegel objašnjava: nije sve zbilja. Crvenkapica i Lucky Luke nisu zbilja, iako su u umu.


Ti samo daj pusu i sve će biti u redu.


Misliš da ja razumin Hegela? Onda se gadno varaš.


Hegelova filozofija je vrlo teška - on je, rekao bih, najteži za razumijevanje od svih velikih filozofa. Bertrand Russell "Povijest zapadne filozofije"

Hegelovi tekstovi su vrlo teški za čitanje, možda teži nego kod ijednoga drugog filozofa. Ivan Zelić "Vodić kroz filozofiju "




Ne baš. Reci da ga pozdravlja on kojemu je pisao posvete na knjige.

[quote="Fran26"]Ti samo daj pusu i sve će biti u redu. [quote]



[quote="Fran26"]Misliš da ja razumin Hegela?[quote]

Ne mislim.

[quote="Fran26"]Ja ga nisan razumio, niti ga sada razumin. Filozofi ga razumiju, osim možda Kierkegaarda. Lol.[quote]

Ja mislim da si ti čudak.
Eto to ja mislim.

But,

"Svi smo mi u provaliji, samo neki gledaju u pravcu zvijezda" , Oscar Wild

i kaže:

Pjesnici su čuđenje u svijetu

Oni idu zemljom i njihove oči
velike i nijeme rastu pored stvari

Naslonivši uho
na ćutanje što ih okružuje i muči
pjesnici su vječno treptanje u svijetu

A. B. Šimić

No da se vratimo na temu.


Te jednostavne postavke činile su se mnogima čudne, pa su i doživjele napadaje, i to čak od takvih koji neće da im se osporava da u njih ima filozofije, a pogotovo religije. Bit će nepotrebno da se u tom pogledu navede religija, jer njene nauke o božanskom upravljanju svijetom odviše određeno izriču te postavke. Što se pak tiče filozofskog smisla, valja pretpostaviti toliko obrazovanosti da se zna da je Bog ne samo zbiljski — da je on ono najzbiljskije, da je samo on istinski zbiljski, nego i u pogledu onoga formalnoga, da je uopće egzistencija dijelom pojava, a samo dijelom zazbiljnost. U običnom se životu slučajno naziva zazbiljnošću svaka pomisao, zabluda, zlo i što ovamo pripada, a i svaka ma kako zakržljala i prolazna egzistencija. No već po nekom običnom osjećaju slučajna egzistencija ne zaslužuje emfatično ime nečega zbiljskoga; — ono slučajno jest egzistencija koja nema veće vrijednosti nego vrijednost nečega mogućega, koja isto tako može ne biti kao što jest. No ako sam govorio o zazbiljnosti, onda se po sebi mora misliti na to u kojem smislu upotrebljavamo taj izraz, jer sam u svojoj opširnoj Logici raspravio i zazbiljnost, pa sam je odmah točno diferencirao ne samo od slučajnog, što također ima egzistenciju, nego i pobliže od opstojnosti, egzistencije i drugih određenja. — Zazbiljnosti umnoga protivi se već predodžba da su isto tako ideje, ideali, samo himere, a filozofija samo sustav takvih tlapnja, i obratno, da su ideje i ideali nešto odviše krasno da bi imali zazbiljnosti ili isto tako nešto previše nemoćno da bi je sebi pribavili. No odvajanje zazbiljnosti od ideje osobito je omiljeno razumu, koji snove svojih apstrakcija smatra kao nešto istinito i koji je tašt na onaj »treba da«, koji on rado propisuje naročito i na političkom polju, kao da je svijet njega čekao da bi saznao kakav bi trebao da bude, ili kakav on nije. G. W. F. Hegel "Enciklopedija filozofijskih znanosti"

Daklem.
Ne razmem ovo, jel.
Ne razmem.
Tako da mi ne preostaje opet ništa drugo nego vjera - da tvoj mozak bolje to kuži od mog i da je ovo:

[quote="Fran26"]Dakle, kako sam Hegel objašnjava: nije sve zbilja. Crvenkapica i Lucky Luke nisu zbilja, iako su u umu.[quote]

točno.

No, ako misliš da ću ti povjerovati da Mickey Mouse, Šiljo, Pajo patak i njegovi nećaci nisu stvarni - onda se varaš.
Ne, ne, ne - nipošto ti to neću povjerovati.

I'm a creep,
I'm a weirdo,
What the hell am I doin' here?
I don't belong here.

Lol.


Ovaj tip pod nickom Mihael24 misli da Hegel doista misli da je sve umno zbiljsko, on misli da Hegel ne razlikuje akt i potenciju. To nije točno, kao što vidiš da i sam Hegel demantira. Hegel tom rečenicom niti to ne misli reći. Mi doduše ne znamo jel Crvenkapica i Lucky Luke postoje u zbilji. Zake to ne znamo?


Potpuna spoznaja bića moguća je samo neograničenom umu. Za skolastičku filozofiju takav je um Božji um u kojem se i stvarno poistovjćuju subjekt i objekt spoznaje. On je ujedno i stvarateljski um koji u sva bića »upisuje« svoju misao o njima. To potpuno jedinstvo subjekta i objekta u neizmjernom umu zove se ontološka istina kao posljednji cilj svakog spoznavanja. Budući da je ta iskonska praistina ljudskom umu nedohvatna, sam pojam istine jest samo analogan, tj. neadekvatan u svojem ostvarenju. Ivan Macan "Filozofija spoznaje"


Dakle, sasvim je moguće da Crvenkapica i Lucky Luke postoje u zbilji, a opet, jednako je moguće da ne postoje. No jedno je sigurno: Crvenkapica i Lucky Luke postoje u potenciji. Zake? Da ne postoje mi sad ne bi pričali o njima. Ako su Crvenkapica i Lucky Luke u našem umu, onda su i u Božejm "umu".



Očito je, naime, da je samo Bog svoj bitak (suum esse) kao onaj koji postoji po svojoj biti ukoliko je bitak njegova supstancija, što se o nikom drugom ne može reći. Sv. Toma Akvinski "Quodl., I I , a. 20."


Biće ne može ne biti. Da bi se izbjegla svaka pomutnja, treba odrediti smisao te izreke. Smisao je ovaj: Biće ne može ne biti u zbilji, ili: biće je nužno u zbilji. Ali kako to dokazati? Iz pojma bića svakako ne. Ta iz same formulacije vidi se da predikat gornjeg suda nije formalno sadržan u pojmu bića. Jedno je biti »biće«, a drugo je »ne moći ne biti«. »Ne moći ne biti u zbilji« atribut je bića, njegova vlastitost. Stoga se stavlja pitanje: Kako dokazati da atribut »ne moći ne biti u zbilji« spada na pojam bića kao njegova vlastitost, kao ono što mu nužno i općenito pripada? Mi, naime, ne vidimo unutrašnju mogućnost atributa »ne moći biti u zbilji«. Vidimo, doduše, da u tom pojmu nema protuslovlja, ali pozitivno ne vidimo kako je taj pojam unutrašnje moguć. Naime, »ne moći ne biti u zbilji« znači »nužno biti u zbilji po sebi (a se)«, a to je misterij, tajna u strogom smislu te riječi. Stoga je jedina mogućnost dokazivanja nužne pripadnosti tog atributa pojmu bića sljedeća: Ako biće postoji, prvo biće u zbilji nije moglo biti postavljeno od drugoga u zbilju, budući da prije prvog bića u zbilji nema nikoga (ništa) u zbilji, koji bi ga mogao staviti u zbilju. Prvo je biće u zbilji, dakle, nužno od sebe. S prvim pak bićem u zbilji nuždno su dana ostala bića u zbilji možnošću (possibilia). No, biće je u zbilji. Prema tome: Biće je u zbilji od sebe ili ono ne može ne biti. Rudolf Brajičić "Filozofija i filozofije"


To šta ovaj tip laprda, kao što vidiš može vridit samo za Boga. No šta onda Hegel hoće reći sa onom rečenicom?


Ideja je Hegelu bit svijeta. Ideja, um, umnost ono je osnovno, bit i bitak svega. To apsolutno, sveobuhvatno, sveopća bit svijesti i svijeta, duha i prirode, subjekta i objekta, razvija se tako da tek na kraju procesa dolazi do svijesti o sebi. Tek na svršetku ono je što doista jest. Spoznaja je moguća, smatra Hegel, tek uz pretpostavku identiteta svijesti i svijeta. Da subjekt spozna i pronikne objekt, te da čovjek u svijetu djeluje svrhovito i smisleno, moguće je jedino ako su subjekt i objekt u svojoj biti istovjetni, ako prirodu i čovjeka prožima ista umna osnova. Umnost i zbilja dakle istovjetni su, jedinstveni u svom temelju. Hegel zato i insistira na tome »da se ono istinito shvati i izrazi ne samo kao supstancija nego i kao subjekt«. Svijet prožima jedinstvena zakonitost. Boris Kalin "Povijest filozofije"

Središnja Hegelova misao je da je cijela stvarnost, sve što postoji, samo ideja koja se razvija. Zato se njegov sustav naziva apsolutni idealizam. Spoznaja je moguća baš po ovomu identitetu misli i svijeta. Misao upoznavajući svijet zapravo upoznaje samu sebe. Glasovita je Hegelova teza: "Što je umno, to je zbiljsko i što je zbiljsko, to je umno." Po Hegelu se jedinke prema onome što je opće ne odnose slično kao kopije prema modelu, nego kao organi prema organizmu. Zato on kaže da je spoznaja moguća jedino kao spoznaja cjeline. Ivan Zelić "Vodič kroz filozofiju"



Vidiš sada na šta Hegel misli? Ne da je sve u ljudskom umu doista nužno u stvarnosti. Nego da su umnost i zbilja istovjetni, jedinstveni u svom temelju. A to ga odvodi u bogohulje.



Bez svijeta Bog nije Bog. G.W.F. Hegel "Vorlesungen über die Philosophie der Religion III,."


..prigovor, od kojega se Hegel uporno branio, jest tvrdnja da je njegov sustav u konačnici panteistički (od grč. pan = sve i the-os = Bog). Ideja je po Hegelu jedino što postoji, kažu drugi, pa bi zato bilo točnije Hegelov sustav okarakterizirati kao panlogizam (od grč. pan = sve i logos = riječ, um), a ne kao panteizam. Ali ideja je Apsolut, na više mjesta on izričito kaže i Bog, dakle to je ipak panteizam. A što bi u tome bilo loše? Takvo gledište implicira da zapravo ne postoje nikakve samostalne jedinke, pa ni posebne osobe, što proturječi iskustvu. Osim toga, ako se Apsolut mijenja nije savršen, jer mu nedostaje ono što u promjeni dobiva. Ivan Zelić "Vodič kroz filozofiju"


Apsolutna filozofja je ona Hegelova. Religija koju ova filozofija »razumijeva« jeste kršćanstvo, tj. bogočovještvo, čovještvo Isusa Boga. (Za kršćanina Bog postaje Čovjekom; Hegel tumači: Čovjek postaje Bog na kraju svog historijskog razvoja ili, tačnije, on jeste Bog, postajući to cijelinom ovog razvoja. Alexandre Kojève "Kako čitati Hegela"



Nisan rekao da nisu stvarni.