|Utorak, Studeni 13, 2018

novi 

svjedoc
Pritisnut ogromnim problemom, otišao sam u Međugorje. Tjeskoba je parala i dušu i srce.
Odlučio sam se bos popeti na Križevac.
Stigao sam podno brda, izuo se i krenuo.
Na prvoj postaji Križnog puta sam stao i pomislio da bih se mogao pomoliti- kada sam već tu. Odlučio sam to raditi na svakoj postaji, a ne se samo popeti na brdo.
Na drugoj postaji pojavila se je misao: “kada već moliš, klekni pa moli”. Ma što će ljudi reći, prošlo mi je kroz glavu. Ma baš me briga što će reći i učinio to.
Molio sam svojim riječima, jer nijednu molitvu do tada nisam znao, pa čak ni “Oče Naš”.
Na jednoj od idućih postaja postao sam svjestan da je u meni zavladao mir. Savršen i potpun mir. Sve su moje brige su nestale. Pomislio sam da je možda razlog tome umor zbog uspona i vrućine. Međutim, mir je i dalje bilo prisutan, bilo da hodam ili da se molim.
Na jednoj od idućih postaja , dok sam klečao, glavom među rukama, licem gotovo dodirujući zemlju, iznenada sam osjetio miris. Bio je to miris indijskih štapića. Tko to sada i ovdje pali indijske štapiće, pomislih. Pomirišem malo bolje , ma ne, nisu to indijski štapići, to je miris tamjana!
Kasnije sam taj isti miris osjetio na još jednoj postaji.Uglavnom da skratim, iz Međugorja sam otišao potpuno miran, znajući će sa mojim “problemom” sve biti u redu. Kako? Pojma nisam imao.
Rekao sam to i najbližima, naravno da nisu povjerovali.
Međutim, danas vjeruju, jer problema više nema!!!Neka je vjenčana slava Ocu, Sinu i Duh Svetome i Majci Božjoj.

Dragi moji,
ma koliko vam god bilo teško, bez obzira koliko god problem bio velik ili bolest opasna: molite i vjerujte!
Bogu je sve moguće!

Neka vas dragi Bog sve blagoslovi.

 

Preporučujemo još: