novi
Pritisnut ogromnim problemom, otišao sam u Međugorje. Tjeskoba je parala i dušu i srce.
OdluÄio sam se bos popeti na Križevac.
Stigao sam podno brda, izuo se i krenuo.
Na prvoj postaji Križnog puta sam stao i pomislio da bih se mogao pomoliti- kada sam već tu. OdluÄio sam to raditi na svakoj postaji, a ne se samo popeti na brdo.
Na drugoj postaji pojavila se je misao: “kada već moliÅ¡, klekni pa moliâ€. Ma Å¡to će ljudi reći, proÅ¡lo mi je kroz glavu. Ma baÅ¡ me briga Å¡to će reći i uÄinio to.
Molio sam svojim rijeÄima, jer nijednu molitvu do tada nisam znao, pa Äak ni “OÄe NaÅ¡â€.
Na jednoj od idućih postaja postao sam svjestan da je u meni zavladao mir. Savršen i potpun mir. Sve su moje brige su nestale. Pomislio sam da je možda razlog tome umor zbog uspona i vrućine. Međutim, mir je i dalje bilo prisutan, bilo da hodam ili da se molim.
Na jednoj od idućih postaja , dok sam kleÄao, glavom meÄ‘u rukama, licem gotovo dodirujući zemlju, iznenada sam osjetio miris. Bio je to miris indijskih Å¡tapića. Tko to sada i ovdje pali indijske Å¡tapiće, pomislih. PomiriÅ¡em malo bolje , ma ne, nisu to indijski Å¡tapići, to je miris tamjana!
Kasnije sam taj isti miris osjetio na još jednoj postaji.Uglavnom da skratim, iz Međugorja sam otišao potpuno miran, znajući će sa mojim “problemom†sve biti u redu. Kako? Pojma nisam imao.
Rekao sam to i najbližima, naravno da nisu povjerovali.
MeÄ‘utim, danas vjeruju, jer problema viÅ¡e nema!!!Neka je vjenÄana slava Ocu, Sinu i Duh Svetome i Majci Božjoj.
OdluÄio sam se bos popeti na Križevac.
Stigao sam podno brda, izuo se i krenuo.
Na prvoj postaji Križnog puta sam stao i pomislio da bih se mogao pomoliti- kada sam već tu. OdluÄio sam to raditi na svakoj postaji, a ne se samo popeti na brdo.
Na drugoj postaji pojavila se je misao: “kada već moliÅ¡, klekni pa moliâ€. Ma Å¡to će ljudi reći, proÅ¡lo mi je kroz glavu. Ma baÅ¡ me briga Å¡to će reći i uÄinio to.
Molio sam svojim rijeÄima, jer nijednu molitvu do tada nisam znao, pa Äak ni “OÄe NaÅ¡â€.
Na jednoj od idućih postaja postao sam svjestan da je u meni zavladao mir. Savršen i potpun mir. Sve su moje brige su nestale. Pomislio sam da je možda razlog tome umor zbog uspona i vrućine. Međutim, mir je i dalje bilo prisutan, bilo da hodam ili da se molim.
Na jednoj od idućih postaja , dok sam kleÄao, glavom meÄ‘u rukama, licem gotovo dodirujući zemlju, iznenada sam osjetio miris. Bio je to miris indijskih Å¡tapića. Tko to sada i ovdje pali indijske Å¡tapiće, pomislih. PomiriÅ¡em malo bolje , ma ne, nisu to indijski Å¡tapići, to je miris tamjana!
Kasnije sam taj isti miris osjetio na još jednoj postaji.Uglavnom da skratim, iz Međugorja sam otišao potpuno miran, znajući će sa mojim “problemom†sve biti u redu. Kako? Pojma nisam imao.
Rekao sam to i najbližima, naravno da nisu povjerovali.
MeÄ‘utim, danas vjeruju, jer problema viÅ¡e nema!!!Neka je vjenÄana slava Ocu, Sinu i Duh Svetome i Majci Božjoj.
Dragi moji,
ma koliko vam god bilo teško, bez obzira koliko god problem bio velik ili bolest opasna: molite i vjerujte!
Bogu je sve moguće!
Neka vas dragi Bog sve blagoslovi.
PreporuÄujemo joÅ¡:
Objavljeno u SvjedoÄanstva