Svjedočanstvo forumašice Emanuelas
Bozji blagoslov svima 
Ovdje bih htjela posvjedociti kolika je snaga molitve,pogotovo zajednicke molitve,i da istinski moramo povjerovati kada cujemo kako je Bogu sve moguce,jer svi smo to “tamo negdje culi”,ali kad dođu kusnje,tesko nam se othrvati sumnjivim mislima,i lako izgubimo nadu..
Pa da pocnem..
Prije 5 godina ,najmlađa sestra koja je tada bila 5.razred Osnovne ,dobila je malu temperaturu koja je trajala oko tjedan dana,nakon toga je temperatura nestala,ali je bila prisutna malaksalost,umor,nedostatak apetita.. Svi smo to prepisivali bezazlenoj virozi koja je tada bila poharala..no,i mjesec dana nakon toga,stanje se nije poboljsalo,stovise..prebrzo se umarala,i srce bi joj jako kucalo i na najmanji napor. Tata ju je odveo u ambulantu da provjeri zeljezo,secer i ostale vrijednosti u krvi,ne sumnjajuci ni na sto ozbiljnije.. U Domu zdravlja su rekli da je to zato sto je mrsava,da se treba samo udebljati,i da joj srce brzo kuca jer se prepala posjeta doktoru..Par dana nakon toga,tata ipak nije bio miran,i odveo ju je u bolnicu , da se stanje detaljnije ispita. Nakon prvih pretraga,samo su nam rekli da je trebaju zadrzati,te su nakon detaljnijih pregleda ustanovili da joj se voda nakuplja oko pluca,i da srce prebrzo kuca..Bila su to 2 dana neizvjesnosti,svi smo htjeli misliti da nije nista,ali los osjecaj je bio prisutan..Svako 2 sata po noci su je budili da bi joj mjerili otkucaje srca,te joj uzimali krv. 3.dan su napravili EKG (ne znamo ni dan danas zasto se toliko cekalo na to),te su nam priopcili zastrasujuce vijesti- njeno srce ,ciji je puls u meduvremenu bio 210 u otkucaja u minuti, vise nema oblik misica,nego se nalazi u raspadnutom stanju,skoro u obliku spuzve,drugim rijecima,dijagnoza je bila-miokarditis(upala srcanog misica),zbog bakterije koja je usla u krv,i napala srce. Srce je radilo samo 20%. Lijecnici su bili iskreni- sanse da ostane ziva su minimalne.
Bio je to sok za citavu obitelj..Da se to dogodi miljenici obitelji koja nikad nije imala problema sa zdravljem,do jucer se igrala,a sad tu lezi skoro na samrtnoj postelji.. 
Sutradan se stanje dodatno pogorsalo,mamu i tatu su zovnuli na stranu i rekli im da je to to sto su oni mogli uciniti,da su dali sve od sebe,ALI.. Vise se nista ne moze uciniti jer je bakterija razorila srce,i da mozemo iskoristiti zadnje trenutke sa njom,te da u drugom gradu (koji je udaljen 3 sata voznje) gdje je i suvremeno opremljena nova bolnica ,te da tu postoji umjetno srce na koje ju mozemo prikopcati kad njeno srce prestane kucati,ali da je na nama da odlucimo da li je zelimo “patiti”,zato sto nema sanse da prezivi taj put..Moj stariji brat i mama su se predali i htjeli je ostaviti da umre u toj bolnici,dok se starija sestra i tata nisu htjeli predati,odmah su zahtjevali kola Hitne pomoci koja ce je prevesti do Sarajeva. U međuvremenu je mama zovnula svecenika da joj pruzi Bolesnicko pomazanje..Nakon sto joj je pruzio Pomazanje,sestra,onako iscrpljena,u snu i buncajuci,odjednom je otvorila oci..Bio je vec to tracak Bozje Milosti ..Nakon sto su sestru vec smjestili u kola Hitne pomoci,mamu je pri izlau zaustavila jedna medicinska sestra,te joj sa suzama u ocima dala Gospinu Cudotvornu Medaljicu,da bude uz nju,pogotovo uz sestru.. I sad me trnci prođu kad god mama to spomene..
Dok se sve to događalo,ja sam bila kuci..toliko bliskih ljudi ,te poznanika se molilo da se Bog proslavi ,i da uspije ziva stici do Sarajeva..Ja sam sjedila sama u sobi i cekala ta 3 sata,i da telefon zazvoni,da mi jave- najgore ili pozitivne vijesti..Citavo vrijeme sam vjerovala da ce Bog uciniti cudo,i da nece dopustiti njenu smrt. I nije dopustio – nakon 3 sata neizvjesnosti,stigla je ziva,iako u kriticnom stanju..
Kad je mama upitala pri dolasku dezurnog primarijusa kakvo je stanje,on joj je blago odgovorio: “Gospođo,sve je u Bozjim rukama”. Kroz ove ljude nam se Bog pokazivao u ovim bezizlaznim i ocajavajucim trenucima.. 😳 Prolazili su dani,tjedni neizvjesnosti,pomaci su bili minimalni,ali su nama bili ogromni..Lijecnicka prognoza je bila-srce je previse osteceno,jedino rjesenje je transplatacija srca. Znali smo da to u biti nije rjesenje..trebala bi piti citav zivot lijekove da prihvati tijelo novo srce,a ti lijekovi bi slabili njen imunitet,a maksimalno bi jos zivjela mozda oko 20 godina(prosjek kod osoba sa transplatiranim srcem)Ali nam je i to bila slamka spasa,sve smo prihvacali u tim trenucima,bilo koje rjesenje..
Ja sam tada zapocela 15 molitava Svete Brigite. I od tada,danas i uvijek cu svugdje svjedociti snazi tih molitava! Dragi moji,od tada se sve pocelo kretati nabolje..minimalno nabolje,ali je islo nabolje..Srce se lagano pocelo oporavljati,organizam se jacao,ubrzo je pustena kuci,prosla su jos 2 mjeseca,isla je na kontrole,pa par mjeseci,i godinu ipo nakon tog nemilog događaja ,na zadnjem lijecnickom pregledu ustanovljeno je da se srce potpuno opravilo,te da ima srce kao i svaki zdrav covjek! 😀 Doktor nam je rekao da je to medicinsko cudo,obzirom da je vjerojatnost za transplataciju bila 93-94 %,i od ukupnog broja djece u svijetu koja su obolila od miokarditisa,samo mali broj se izvuce,ali da mu nije jasno kako se ona izvukla jer je bakterija vec bila u potpunosti razorila srce. Nije to bilo medicinsko,bilo je to BOZJE CUDO! Nasoj Gospi,zagovoru svete Brigite i molitvama tolikog broja ljudi- mogu zahvaliti sto je moja sestra danas ziva,zdrava,pohada 2.razred srednje skole , ima zdravo srce,i ne pije nikakve lijekove :b112:
Grijeh je ista reci na nase svakodnevne zivotne probleme..svi ih imamo,nigdje nije idealno,svi imamo svoj kriz..ali kad se smrt ili teska bolest priblizi,svi shvatimo da su ti problemi zapravo sitnice ,te da Bogu na svemu moramo biti zahvalni,i neprestano zahvaljivati..
Nadam se da je moje svjedocanstvo pomoglo nekima da shvate da Bozji zahvat u nasim zivotima nema granica,on je Svemoguci lijecnik,kako bolesnih,tako i siromasnih,napustenih,svih onih koji se osjecaju da nema izlaza,a od nas trazi samo jedno..da u Njega polozimo svu svoju nadu,patnje,stradanja..A On sve okrece na dobro onima koji Ga ljube
