|Utorak, Lipanj 27, 2017

Svijet prije potopa 

world

Svijet prije Potopa

Cesto se u meditacijama mozemo vratiti u neko davno vrijeme i druziti se s nekim ljudima stvarnije nego s ovima iz naseg vremena i prostora. Toneci duboko u misli mozemo se tako vratiti u Smirnu i zamisliti kako pitamo Polikarpa sto znaci biti krscanin. On je vec na pola II. stoljeca izgorio u vatri zbog onoga sto je odgovorio na pitanje, neizmejrno radostan poradi toga…, on bi nam mogao pomoci.
O Polikarpu al i o brojnim drugim ljudima i dogadjajima iz povijesti znamo iz sacuvanih pisanih materijala, onih kamenom, klinom ili perom, do onih ‘pisanih’ vodom, vatrom ili vjetrom. Dio toga ocuvan je na neki od nacina i do danas. Hvala Bogu sto je tome tako, sto je ostavio i te znakove, a hvala Mu za sve znakove koji ce se otkriti i u vremenu sto dolazi.
Mi imamo Bibliju koja nam govori o svemu, o Bogu, imamo Evandjelje Isusa Krista, a uz to dostupno nam je i ljudsko znanje iz svih oblasti, za koje vjerujem kako sve vise zaokrece na put koji vodi do Boga. No bas kao i prije, na stetu po vecinu ljudi, jedno je ono sto donosi ljudsko znanje – ma koliko za dobro iskoristivo, a posve drugo sto u isto vrijeme cini svijest tog covjeka.
Ipak, nerijetko su najnovija znanstvena saznanja, ona odavno poznata Bibliji, izlazila iz usta ljudi koji do takvih jednih saznanja Boga uopce nisu pojmili. Mnogim su ljudima, zaobilazeci Bibliju, razlicita ljudska znanja pomogla shvatiti kako Bog postoji. To ni iz daleka nije dovoljno, al je vazno kao podsjetnik koliko puno i takvih dusa luta u beznadju.
Koristeci te najnovije spoznaje, vise ne bi mogli opovrgnuti ni postojanje Bozje ni uskrsnuce Kristovo. Tada bi dosli do slijedeceg problema, u kojem ne bi mogli pojmiti da je Stvoritelju stalo do stvorenja, da je rijec o ljubavi. Slicno nije pojmio ni Lamek prije Potopa koji se kasnije spominje. Mogli bi se sloziti kako je neshvacanje Bozjeg postojanja, odnosno krivo shvacanje Boga, vjerojatno medju najvecim podvalama koje su sotoni uspjele.
I tako, koliko god osjecali da su ovo jako losa vremena (neki su se cijenjeni Bozji ljudi usudili reci i najgora), osobno se djelicem, mozda svoje maste, ponadam kako bi jednog dana na tren moglo biti onako po Bozjem. Lijepo bi bilo da svaki covjek barem na tren osjeti Eden, uzitak kojeg je Bog od pocetka zelio ljudima.
‘Znakovi’ Edena, jasno, vidljiviji su bili puno bolje u vremenu prije Velikog potopa, nego nekoliko tisuca godina nakon, a najmanje usporedjujuci s danasnjim vremenom. Eh, al Bog je dao da razmisljamo, trazimo i otkrivamo, zamisljamo pa tako donekle osjetimo kako je bilo Isusu npr., al i to kako je izgledao pretpotopni svijet. Ili ne bas i taj svijet?
Mozda cemo imati malih problema, jer vec na pocetku valja zamisliti ljude s duzinom stopala od 38 cm, a znamo da je danasnji prosjek stopala gotovo duplo kraci. Valja onda zamisliti i idilicnu sliku mlade djevojke od, ne usudim se reci koliko godina (Noi je bilo 600 godina kad je potop dosao na zemlju), al usudim to da jase na pitomom dinosaurusu.
Zamislite tu djevojku s duzinom stopala od 34 cm (da ne bude bas 3 , koja radosna jase na dinosaurusu i kojoj je glava dva puta veca od one danasnjih ljudi. Ako to uspijete, onda je lako zamisliti svinju velicine goveda, dabra dugog dva i po metra, povrca, voca i drveca puno, puno veca, kao i pauke i ‘kukce’ velicine rukometne lopte… Ptice, su, recimo, bile visoke po tri metra, a nosorog dugacak osam.
Krokodil? Visina 2 i po metra, duzina 12 metar, tezina 12 tona. Zavrsio bih ovaj dio sa skoljkama koje su bile siroke po tri i po metra i tezile preko 300 kg. Nisam htio zamarati imenima, godinama i mjestima pronalazaka, samo tek kako se spomenuto nalazi izlozeno po muzejima diljem svijeta. Naravno, imamo mogucnost sve to zanemariti ili prihvatiti.
Znanost je svoje napravila; istrazila, objavila, al ne i prihvatila, kao ni ono sto nam je o svijetu prije Potopa objasnjeno po Mojsiju – sve to posljednjih pola stoljeca vise i vise izvire na povrsinu.
Uz sturo nabrojeno treba dodati, ako pomogne pri zamisljanju, kako su atmosferske prilike prije Velikog potopa bile potpuno drugacije, najkrace; na mjestu gdje je danas najveci led, odavno su pronadjeni fosili tih tropskih skoljki. Takodjer ugljen i fosilni ostaci organizama koji mogu zivjeti samo u tropskim uvjetima nadjeni su duboko ispod leda.
Mi po vjerovanju u Bozje rijeci iz Biblije donekle znamo kako je izgledao svijet prije Potopa. A evo kako stoji o tom vremenu u najstarijim poznatim zapisima, onih Sumerana – ostavstina je to na vrijeme i dogadjaje davno prije tog drevnog naroda:
‘U ono vrijeme nije bilo zmije, nije bilo skorpiona, nije bilo hijene, nije bilo lava, nije bilo divljeg psa, ni vuka, nije bilo straha, niti uzasa. Čovjek nije imao neprijatelja.
U ono vrijeme zemlja Subur (Istok), mjesto izobilja, pravednih zakona, jezkom uskladjen Sumer (Jug), velika zemlja zakona knezevstva, Uri (Sjever) zemlja koja ima sve sto je potrebno, zemlja Martu (Zapad), pociva u sigurnosti, cijeli svemir, ljudi u jedinstvu, Enlilu su jednim jezikom govorili’.
O ovakvom blazenstvu prije grijeha citamo u Bibliji u 2. poglavlju knjige Postanka. S druge strane evo sto je od istog naroda ostalo zapisano kao dijalog izmedju vrhovnog boga Marduka i njegovog oca Ea. Prema tom tekstu Marduku je bilo zao ljudi zbog bijede u koju su upali i htio je pomoci.
Rekao je ocu Eu kako je ‘zla kletva, slicna demonu, pala na covjeka, dok su bol i nevolje pale na njega, i to je ubilo covjeka kao jagnje’. Marduk je molio Ea za savjet kako da pomogne ljudima, da ih izlijeci i spasi. Ea je tada rekao: ‘O moj sine, sto ti ne znas sto ti ja mogu reci? Ono sto ja znam, znas i ti. Idi moj sine, odvedi ga u kucu za ciscenje i skini s njega caroliju’.
Nakiceno raznim utjecajima, ipak se vidi kako je taj drevni narod kroz maglu zapamtio Boga koji brine, ne samo za covjekovo gresno stanje, vec i spasenje. Obratimo pozornost i na svijest tadasnjih ljudi kako spasenje moze doci samo od Boga. Medju brojnim drevnim spisima naroda Mezopotamije ostala je sacuvana ova molitva u kojoj je takodjer istaknuta svijest o grijesnom duhovnom stanju i trazenju oprosta od Boga:
‘O moj boze koji si se naljutio, primi moju molitvu, O moja boginjo, koja si ljuta, primi moju skrusenu molitvu, Primi moju poniznu molbu i neka se smiri tvoj duh, O, moja boginjo, pogledaj milosrdno na me i primi moju skrušenu molitvu. Neka budu oprosteni moji grijesi, neka se izbrisu moji prijestupi.
Neka se skine prokletstvo, neka se olabave okovi. Neka sedam vjetrova odnesu moje uzdahe. Otjerati cu svoju zlocu, neka je ptice odnesu na nebo, Neka me voda koja tece rijekom, opere da budem cist.’
Vratimo se na tren nasem istomisljeniku. Apostol Pavao u poslanici Rimljanima jasno pise kako su pogani sami sebi zakon, nose ga u srcu i o osnovnim im Bozjim zakonima njihova savjest svjedoci.
Svi su ljudi po savjesti upoznati s nacelima Dekaloga iako su neki od njih zivjeli davno prije objave Bozjih Deset zapovjedi. O tome svjedoci i slijedeci tekst Sumerana u kojem se pokusavaju shvatiti razlozi covjekovog zivota pod Bozjom kaznom:
‘Je li on otuđio oca od njegovog sina ili sina od njegovog oca? Je li odbio osloboditi roba? Je li rekao ‘da’ za ‘ne’ ili ‘ne’ za ‘da’? Je li koristio laznu mjeru? Je li prihvatio lazan racun? Je li postavio lazan kamen medjas? Je li usao u kucu svoga bliznjeg? Je li se priblizio zeni svoga bliznjeg? Je li prolio krv svoga bliznjeg?’
Sve do sada gore citirano pisano je 1500-2000 godina prije objave Zakona (povijesne discipline pisca Zakona Mojsija ‘stavljaju’ u vrijeme od oko 1500 godina prije nego se Isus rodio). Dakle, sve citirano pisano je najmanje 3000 godina prije Isusovog dolaska, odnosno najmanje 1500 prije Mojsija i Deset zapovjedi.
Rijetko cemo pronaci da su ljudi tog prastarog vremena uopce zapisivali razloge stanja zbog kojih ih je pekla savjest, al zato jesu molitve za oprost radi tih stanja, vapaje i sl. Na nadgrobnim spomenicima znaju se pronaci natpisi u kojima se istice kako je pokojnik u zivotu cinio samo dobro, a nikada nista lose.
Iako spomenici datiraju od oko 3000 godina prije Isusa Krista, dakle ipak nakon Potopa, vazni su za spomenuti jer su kao i ostali slicni zapisi upravo vazna ostavstima koja je uopce naslijedjena – to su maglovite i izmjesane refleksije na vrijeme prije i oko Potopa.
Tako se egipatska Knjiga mrtvih stavljala pored pokojnika vjerujuci kako ce to pomoci dusi lakse pristupiti drugom svijetu. Bili su mnogobosci i evo jednog ispovjedanja iz te knjige, s napomenom kako su upravo drevni Egipcani poznati kao najlicemjerniji medju starim narodima, oni koji i inace nisu biljezili nista lose o sebi:
‘Nisam cinio zlo. Nisam krao. Nisam nikada bio pohlepan. Nisam pljackao. Nisam nikada ubio covjeka. Nisam presao mjere. Nisam nikada ucinio nepostenje. Nisam nikada lagao. Nisam nikada bio svadljiv. Nisam se nikada bavio lihvarstvom. Nisam nikada ucinio preljub.’
Knjiga mrtvih takodjer je pisana prije nego je Bog po Mojsiju objavio Zakone, al ipak mozemo vidjeti kako je svijest o grijehu, o osnovnim nacelima Dekaloga, od vazda bila zapisana, kako to nas apostol Pavao kaze, u srcu.
U pisanom je obliku sacuvan i odgovor bogova upucen Ziusudri, prema verziji Sumerana, odnosno Utnapistimu prema babilonskoj i asirskoj verziji, dakle junaku price o potopu koji je od bogova dobio nalog da napravi brod te je pitao sto ce o tome reci podanicima. Bogovi su mu rekli sto da im kaze:
‘Doznao sam da je (bog) Enlil neprijateljski raspolozen prema meni, tako da ne mogu prebivati u vasem gradu, niti staviti svoju nogu na Enlilovu teritoriju. U dubinu stoga ja cu sici, dok ce bog obilno pustiti kisu’. Ovdje, za razliku od pravednog Noe, Utnapistim nije svoje podanike upozoravao na ono sto dolazi, a niti zasto dolazi.
Interesantno je i kako se u babilonskoj verziji, nakicenoj svim i svacim, govori da je do katastrofe doslo zbog bozje naravi, radi koje su se kasnije sami bogovi pokajali. Po Bibliji i sebi samima znamo i osjecamo kako je kazna dosla zbog ljudske naravi koju sotona gotovo od pocetka izoblicuje.
Osobno mi je posebno zanimljiv ovaj tekst starih Sumerana: ‘Enki, gospodar izobilja, (cije) naredbe su pouzdane, gospodar mudrosti, koji razumije zemlju, voca svih bogova, obdaren mudroscu, gospodar Eridua, promijenio je govor u njihovim ustima, (stavio) pometnju u njega, u covjekov govor koji je (do tada) bio jedan jezik.’
Ovo je takodjer pisano puno prije nego Bog po Mojsiju u Postanku u jedanaestom poglavlju opisuje kako je i zasto medju ljudima pomijesao jezike. Sve ono sto sotona nije uspio satrati i dovoljno izobliciti, i sto je ostalo donekle vidljivo, postaje razlogom vise da takvom cemu pristupimo s velikom paznjom i zanimanjem.
Drevni zapisi o toj najvecoj katastrofi dosta pomazu znanosti, onoj koju je samo znanje naucilo da ne robuje svojom navodnom velicinom, i koja pomalo potvrdjuje kako je upravo s Biblijskim Velikim potopom i Zemljina os pomaknuta (primjer je to razmjeru deformacije onog prvotnog stanja), pa i kako prije Potopa nije bilo godisnjih doba, bas kao ni u Edenu.
Za pricu o Atlantidi i koliko su Platonovi opisi poznatih dijaloga slicni s onim Biblijskim prije i nakon Potopa, trebalo bi posebno mjesta, al ne spomenuti je ne bi valjalo, kao ni vjerojatno najveceg grckog uma Solona. Zivio je 600 godina prije Isusa Krista – niti sto godina nakon rodjenja Bude, ili Zaratustre, tamo s drugih strana svijeta.
Solon se dosta zanimao za svijet prije Potopa i tako se nasao svojim aranzmanom u egipatskom gradu Saisu, pokusavajuci po legendi iz maticne zemlje – onoj o Deukalionu koji je prezivio potop, navesti dvojicu najucenijih egipatskih svecenika da progovore o drevnim vremenima, vjerujuci kako su oni sacuvali najvece znanje o svijetu prije Potopa.
Grk Platon je autor tog teksta u kojem su egipcani posramili Grka Solona, rekavsi mu kako su Helenima duse mlade jer u njima nema znanja o drevnom vremenu. Iako nisu priznavali samo Jednog i Jedinog Boga, egipatski su svecenici objasnili Solonu kako je ljudska zloca uzrok takvih unistenja i kako je to bila samo jos jedna kazna bogova.
Zanimljivo, tom su prilikom egipcani upoznali Solona i o njegovim davnim precima – Atenjanima i bitkama u kojima su pobjedjivali Atlantidjane po Sredozemlju. Tako je i Platon prije gotovo 2500 godina opisivao vrijeme prije Potopa, zivot potpuno drugaciji prije nego je ‘Atlantida nestala u jednom jedinom strasnom danu i jednoj jedinoj uzasnoj noci’.
Htio bih vam skrenuti pozornost kako su tada ‘najmudriji’ ljudi svijeta, ti egipatski svecenici, kroz reinkarnaciju ‘stizali’ do ‘Duse Svijeta’, barem su vjerovali u to. Magija i vjerovanja koja uz to idu posebno su mjesto imali u drevnom Egiptu, za kojeg se vjerovalo da cuva najstarija ondasnja znanja o postanku svijeta i sveopcem potopu.
Dapace, Egipat se smatrao najjacom kolonijom u koju je prebaceno i sacuvano najvece svjetsko znanje prije nego je Atlantida potopljena, odnosno prije Velikog potopa. Kolonija jaca cak i od onih koje su nastale s druge strane Atlantika, one gdje danas leze dvije Amerike – takodjer ‘pune’ piramida.
I spomenute pramide su tako usko vezane za Bibliju, dapace, njihov idejni projektant Imphotep, kojeg opisuju drevni egipatski spisi kao ‘utemeljitelja gradnje tesanim kamenom’, ali i covjeka koji nije bio Egipcanin te kojem je tadasnji faraon Djoser prepustio svu vlast, opisan je u Bibliji u liku i djelu Josipa, koji je u Egipat odveden kao rob.
Mnostvo drevnih knjiga iz svakog dijela svijeta donosi zapise o potopu razmjera kakvi su opisani u Bibliji, a jedna od njih je drevna budisticka knjiga Visudhi-Maga. Kuran je pisan u sedmmom stoljecu, nesto prije nego je Padmasambhava napisao blisku nasoj temi Tibetansku knjigu mrtvih.
Tome govori i sesta sura Kurana i ajet u kojem stoji: ‘Zar oni ne znaju koliko smo Mi naroda prije njih unistili, kojima smo na Zemlji mogucnosti davali kakve vama nismo dali i kojima smo kisu obilatu slali i ucinili da rijeke pored njih teku, pa smo ih, zbog grijehova njihovih, unistavali, i druga pokoljenja, poslije njih, stvarali’.
Onome tko vidi dok gleda, rekao bih, ostalo je i vise nego dovoljno ‘otisaka’ koji potvrdjuju dogadjaje, imena, mjesta i vremena iz Biblije, jedine ostavstine koja u potpunosti sve razjasnjava. Ostaci Arke na Araratu jedan su od tih ‘otisaka’.
Satelitski je snimana Arka na Arartu i povrsina joj je gotovo identicna s onom opisanom u Bibliji. Zamislite kolika je moguca vjerojatnost za takvo sto – da povrsina i lokacija pronadjene strukture savrseno odgovaraju povrsini i lokaciji opisanoj u Bibliji… Ljudi su dosli do nje u proslom stoljecu, te nakon 3500 godina od pisanja Biblije, pronasli ono sto u knjizi ciji je Bog autor i upucuje o Noevoj korablji.
Vec spomenutog junaka potopa Utnapistima opisuje se na jedanaestoj ploci sumersko-akadskog epa kako je je prezivio potop sa svojom zenom i ostalima. Doticni prica Gilgamesu kako je ‘na vijecu bogova’ obavjesten o nevolji koja dolazi za ljudski rod. Kako je i receno, sagradio je brod, a u nastavku epa opisuje se kako je opremio brod i tko se sve ukrcao s njim.
On, pak, govori da je potopna katastrofa trajala sest dana i sedam noci i kako se tada zaustavio uz planinu Nisir. E sad, sto ti je znanstveno istrazivanje: otkrilo se da se ta planina nalazi na mjestu na kojem se nalazi i planina na kojoj je Noa sisao iz svoje arke.
Svakojaki narativni detalji o vremenu oko potopa, brodu i ljudskom spasavanju, ali i samom stvaranju, zapisane su i u indijskom epu Mahabharata – po mnogima najvaznijoj ostavstini istocnjacke mitologije. Sadrzi preko 80.000 dvostrukih stihova i pisana je kao i Stari zavjet, stoljecima kroz vrijeme prije Isusa Krista.
Postoje i vedski spisi Satapatha-brahmana, verzija slicna prije spomenutoj, s tim da su nesto izmjenjeni prikazi utjelovljenja Brahme i Visnue. Radnja price takodjer u dosta toga podsjeca na Noevo iskustvo.
U drevnim spisima ‘Codice Chimalpopoca’ s podrucja Meksika opisuje se nebo koje se priblizilo zemlji, koja je u jedan dan unistena. I tu se opisuju planine pokrivene vodom. Unistenje ljudi opisano je i u mitologiji Inka. Njihov zapis kaze kako je narastaj divova unistio vrhovni bog Uiracocha, jer mu se nije svidjalo njihovo ponasanje.
Indijanci u danasnjoj Gvatemali cuvaju predaju o potopu koji se dogodio na pocetku svijeta i koji ce se ponoviti na svrsetku svijeta, no taj put, kaze prastari spis, svijet ce unistiti vatra a ne voda. U svetoj knjizi ‘Popol vuhu’ Quiche indijanaca iz porodice Maja medjuostalim stoji:
‘Kada je dosao potop zbog pokvarenosti ljudi od drva, bila je to osveta bogova, ali i stvari, biljaka i zivotinja’. U drugom dijelu: ‘Zbog toga su bili odbaceni, zgazeni i unisteni ti ljudi od drva, smrt je dosla po njih. Veliku oluju poslalo je Srce Neba, veliki potop dosao je unistiti lutke od drva’.
I na koncu: ‘Nisu mislili na svog zacetnika i stvoritelja, nisu govorili s njim, s onim koji ih je oblikovao i sazdao. Zbog toga su nestali…’
Mnogi su se pokusali baviti tocnijim datiranjem Velikog potopa, iako osobno smatram kako to nije vazno. U petom poglavlju Prve Mojsijeve knjige navedeno je deset generacija patrijarha prije Potopa. Tako je drzeci se doslovno Biblijske kronologije poznati irski nadbiskup Usher izracunao kako je Zemlja stvorena 4004. godine prije rodjenja Isusa Krista.
Istrazivaci pravoslavci uz pocetak svijeta vezu 5508. godinu prije Isusa Krista. Kurizioteta radi spominjem Nostradamusovu tvrdnju da je Adam stvoren 4757. godine, a kako se Potop dogodio u trecem mileniju prije nego je po zemlji hodao Isus Krist.
Znanost danas osim Velikog potopa laganim korakom potvrdjuje i Bozje stvaranje u sest dana, pomalo jedno za drugim spoznaje po znakovima koje je Bog zelio da ostanu. Ta ‘misterija’ stvaranja u sest dana, pored evolucije i mladjeg brata Velikog praska (materija i energija iz nicega) godinama nije imala nikakvih sansi.
Danas, kad se sve vise podataka dobija iz gena, sve silne teorije o milijunima i milijardama godina koje su pratile Veliki prasak, evoluciju, uz National Geographic, BBC i razne slicne ‘strukture’ u povijesti, naprosto ispadaju blentave i neozbiljne, ustvari izgubljene.
Zbog nemogucnosti shvacanja Bozjeg postojanja, stotine tisuca, milijuni i milijarde godina natalozile su se u svijesti citave ljudske povijesti, posebno one nedavne, od teorije evolucije – koju djeca jos i danas uce, izravno po sotoninom programu – da je covjek tek evoluirao od zvijeri.
Znanje i svijest ne idu zajedno pod ruku pa znanost i danas u velikoj vecini odbacuje upravo svoje dokaze. One teorije po kojima su dinosaurusi zivjeli prije ‘100 milijuna’ godina toliko su bez smisla i po ovom primjeru: u jaju dinosaurusa koje je pronadjeno sacuvana je molekula DNK, ona koja sadrzi gentski zapis, kao sto genetski zapis postoji u sjemenki rajcice, ili u covjeku.
U izvjestaju oko pronalaska kaze se kako je jaje staro 70 milijuna godina, sto se ne slaze s istinom jer se molekula DNK raspada za oko pet tisuca godina i u tom slucaju ne bi mogla biti sacuvana. Molekula je bila ziva upravo u ono vrijeme u kojem su po Bibliji ti stvorovi i zivjeli, dakle kad i ljudi. Doslovno kao sto je 2+1=4, tako je i dinosaurus star 70 milijuna godina.
Ponovno kao i prije potopa dolazi do nepoznavanja pa i ne priznavanja Mudrosti koja i dalje ceka iza sveg ljudskog znanja, iako sve ukazuje na Njega, Jednog i Jedinog Boga. Zbog neznanja pa i nemogucnosti da se nesto objasni, nadodavale bi se silne milijarde godina, tako svakom godinom jos vise udaljavajuci covjecanstvo od Boga. Poznati scenarij, zar ne?
I vratimo se jos jednom na svijet prije grijeha i vidimo jesmo li uopce sposobni zamisliti kako je u medjuljudskim odnosima u tom jednom vremenskom periodu sve bilo obratno; bez zavisti, obmanjivanja, tastine, laganja, ubijanja, zlostavljanja, bez smrti, ukratko: ‘gdje pravednost prebiva’.
Tesko? Ne cudi, jer i mi i cijela planeta potpuno smo drugacija slika od one koju je Bog na pocetku svijeta zamislio.
Spokojstvo u kojem ‘pravednost pociva’ i u kojem je covjek zivio do ponude zmije, obecano je po nasem Spasitelju jos jednom. I po tko zna koji put tako Bog dize covjeka iz propasti, pokazujuci svoje Bozje namjere. Duboko znam kako Bog nikada nije ostavio covjeka, kako onda Adama i Evu, ni po Noi tada jedinom pravednom, svoj narod u Starom zavjetu, a po Isusu tako ni nas danas nije ostavio. Tako i pise.
Ipak, sotonin utjecaj kroz svu povijest, u smislu udaljavanja covjeka od Boga – najcesce deformiranjem istine o Bogu – takodjer se vidi, osim u drevnim spisima, i u ovim danasnjim. Danasnji, naime, ustavi i zakoni drzava otvoreno su i jasno suprotni onim Bozjim zakonima. Kao i uvijek, znanja ima, al ne i svijesti. Ponovno se kao i prije slavi pamet stvorenja pored Mudrosti Stvoritelja, koja jos uvijek ceka.
A koliko je ljudima kroz povijet bilo vazno shvatiti tu Mudrost, shvatiti razloge i posljedice Velikog potopa, podsjeca na to koliko je danas nama vazno shvatiti Isusa, razloge i posljedice Njegova dolaska. Naravno, ne u smislu nikakvom drugom do da je Potop kazna, a Isus Spasenje, no za oboje je jako vazno shvatiti razloge i posljedice.
To sto sam htio reci jednostavno objasnjava pisac evandjelja Matej: ‘Kao u dane Noine, tako ce biti i Dolazak Sina Covjecjega’. Zar ovdje jasno ne pise sto ce se dogoditi? Upozoreni smo da ne budemo kao oni sto nista nisu slutili, i koje je voda odjednom odnijela…
‘Jeli su, pili, zenili se i udavali’, je mozda najbolji odgovor na pitanje kako su to zivjeli ljudi prije Potopa, ali i kako ce zivjeti ‘u dane Sina Covjecjega’. Po Lukinom, odnosno Matejevom evandjelju, te je rijeci izgovorio Isus Krist: ‘I kao sto bijase u dane Noine, tako ce biti i u dane Sina Covjecjega: jeli su, pili, zenili se i udavali do dana kad Noa udje u korablju. I dodje potop i sve unisti’.
Znamo da nije bio problem sto su jeli, pili, zenili se i udavali, vec sto je to jedino bilo sto su radili. Takoreci, to rade i bakterije.
Znanost tako pomalo potvrdjuje kako je prije sve bilo drasticno razlicito u odnosu na vrijeme nakon Potopa. I, ako se malo pazljivije pogleda, pojmovi hladnoca, vrucina, godisnja doba, u Bibliji se spominju tek nakon Potopa. To puno moze reci kako je izgledao taj svijet, al vjerujem kako razmjere Potopa ipak ne moze razumjeti niti jedan covjek.
Ispod danas najvecih pustinja nalaze se dokazi kako su se prije Potopa na tom mjestu prostirale sume s ogromnim stablima, puno vecim od najvecih danas. Svijet danas upoznaje sebe kroz ‘zemlju koju je Bog prokleo’ i koja se pretvara u sve vece groblje fosila. Kanjon Colorado (dugacak oko 400 kilometara, sirok i 30-tak kilometara, a dubok oko 1,5 kilometar) prava je misterija za one znanstvenike koji ne priznaju sto je Bog rekao a Mojsije zapisao.
Na ulazu se u Kanjon objasnjava kako se prije nekoliko stotina milijuna godina na tom mjestu nalazio ocean pa odatle dolazi, tijekom milijuna godina, takav izgled i sastav Kanjona… Medjutim, dokazi sve vise upucuju kako je Kanjon nastao u jako kratkom vremenu.
I, opet, sto je ljudska znanost: kanjone koji su dosta manji od Colorada, znanost objasnjava i priznaje kako su nastali velikim i naglim poplavama, dok za Colorado, koji je istog sastava al koji je desetak puta veci, pronalazi objasnjenje nastanka jedino u stotinama milijuna godina – koje je kontradiktorno samim nalazima iz tog Velikog kanjona. Oni naprosto ne mogu zamisliti – pojmiti zapravo, kakvih je razmjera bila poplava da nakon nje ostane nesto kao Kanjon Colorado. Koja li je to snaga i sila ostaje im misterija, a pomisao da je ustvari od Boga, zamislite sto moze uciniti bezbozniku.
Opis ljudi prije Potopa i njihovog zivota imamo i u ovom stihu iz Knjige Postanka: ‘Nece moj duh u covjeku ostati dovijeka; covjek je tjelesan, pa neka mu vijek bude stotinu dvadeset godina.’ To govori Jahve kad je vidio da ‘sinovi Bozji uzimahu sebi za zene koje su god htjeli’. Zasto vise nece duh Bozji dovijeka ostati u covjeku? Jer je covjek tjelesan, kaze Jahve. Duhovnom zivotu nije bilo traga.
Lamek je jedan od takvih i bio je pravi primjer pretpotopnog covjeka u kojeg se Bog toliko razocarao. Taj se tako robusno odnosi prema samom Bogu kada govori svojim zenama (ima ih dvije u kuci) da ‘ako ce Kajin biti osvecen sedmerostruko, Lamek ce sedamdeset i sedam puta!’
Za sebe, dakle, govori, ne prezajuci ni pred cim (‘Covjeka sam ubio jer me ranio i dijete jer me udarilo’), a najmanje pred Bogom, kako ce se puno puta vise osvetiti nego ce to i sam Bog uciniti!
Jer evo sto je rekao Jahve kad Mu se Kajin, nakon sto je ubio brata, pozalio kako je s takvim grijehom postao ‘laka meta’ (‘moram se skrivati od tvoga lica i biti vjecni lutalac na zemlji – tko me god nadje, moze me ubiti’):
’Ne!’, kaze Jahve, ‘nego tko ubije Kajina, sedmerostruka osveta na njemu ce se izvrsiti!’ Lamek, koji je zivio 777 godina, slika je i prilika pretpotopnog covjeka i njegovog odnosa prema Bogu, covjeku, djeci, zivotu…
Ne znam mozemo li zapravo, kad citamo Knjigu Postanka, dovoljno shvatiti koliki je to broj ljudi kada pise: ‘Sila rodi Tubal-Kajina, praoca onih koji kuju bakar i zeljezo’, dakle koji je priblizno broj ljudi iz naroda koji je tada bio poznat po bakru i zeljezu? Procjenjuje se najcesce kako je prije Potopa broj ljudi bio za dvije milijarde veci nego danas.
I sto se dogodilo u samom covjeku od one Bozje zabrane jedenja sa stabla spoznanja dobra i zla – koja oznacava tu granicu izmedju covjeka i Boga, dakle od vremena kad je covjek bio gol, a nije osjecao stid, pa preko izgona iz Raja, Potopa i Saveza s Noom, onda novog Saveza sa Abrahamom, Objave i Saveza po Mojsiju, te posljednjeg Novog saveza u Isusu…
Nista se posebno nije dogodilo u covjeku, u njemu i dalje prevladava odraz sotone koji se do danas pokusava izjednaciti s Bogom. Nakon svega, covjek i danas ima jos jednu priliku – koliko nam je nepojmljiva Bozja milost u Isusu Kristu – poniziti se Bogu i sluziti Mu, poslusati jednu od Njegovih prvih zapovjedi; ‘plodite se i mnozite’, ziveci pravedno u smislu i skladu.
Vi kao i ja znate gradi li i danas sotona preko ljudi kule do neba, brka li Stvoritelja i stvorenje. Al ipak, kad se sve to drevno po svijetu poveze, prepoznaje se povijest u punini, ona koja je zapisana u Bibliji.
Zbog Gospodina nasega Isusa Krista, prica o danasnjem covjeku ima razloga za radost, onu vjecnu i jedinu neraspadljivu, al samo zbog Bozje milosti. Zato ipak zavrsavam ovaj tekst s mozda najtuznijim mislima sto je Bog mogao pomisliti o covjeku, a tuzna je srca ovo pomislio Bog o ljudima prije Potopa:
‘Vidje Jahve kako je covjekova pokvarenost na zemlji velika i kako je svaka pomisao u njegovoj pameti uvijek samo zloca. Jahve se pokaja i u svom srcu razalosti sto je nacinio covjeka na zemlji.

Preporučujemo još: