|Srijeda, Kolovoz 23, 2017

Svjedočanstvo forumašice Anita233 

svjedocanstvo
Ispričat ču vam moju priču…moje svjedočanstvo.
Netko mi je u trenu promjenio život ali ta bol je tu,nekada ju osjetim.
Nemam prijatelje ,poželim da sa nekime izmjenim koju riječ ali takav je život.
Samo oni su tu nikad me nisu ostavili,uvijek me saslušaju a evo i mog svjedočanstva.U osnovnoj školi sve počinje,negdje 5 razred osnovne škole.Bila sam sama na odmorima ,zezali su me vrijeđali kada bi nešto novo obukla,ošišala se itd.bilo mi je jako teško biti sama ,puno sam plakala .nitko im ništa nije mogao.bili su malo stali pa opet i tako.Nisam ih razumjela samo nisam obračala pažnju više na njih
i onda mi je bilo bolje malo.Kada je završila osnovna škola bila sam sama kao i uvijek.bila sam se svačime bavila ali jednostavno nisam pronašala prijatelje tako je moralo biti.koliko god da sam se ja trudila ja sam sve više padala u patnju i bol.
Srednja škola- imala sam društvo ali nije bilo sada to to.bila sam drugačija od njih ,mislila sam drugačije .bili su jako djetinjasti ,neke stvari me nisu zanimali njih je.izlasci pušenje cigareta,opijanje itd.ja sam bila drugačija mene to nije zanimalo.išla mi je fotografija,bila dobra,pisala zadače tu su me iskorištavali samo su me zvali kada su nešto trebali i rođendane skupa slavili.
na ferijama uvijek bila sama.ja sam im pisala oni se nisu htjeli nači samnom.kada sad napisala da drugačija mislim na to da me izlasci nisu zanimali i opijanje kao njih.neznam kako da objasnim sada ali nisu me prihvatili takvu kakva jesam.
kada je završila srednja škola.nitko mi nije više pisao osim jedne cure i to se ispostavilo da mi je cjelo vrijeme glumila prijateljicu.povrijedilo me je to.
bila sam sama nisam znala kako dalje zaista.ni dan danas mi nitko ne piše .
počela sam pisati pisma to sam pronašla naučila bolje i engleski ali to je skupo moram prekinuti pisat pisma volim to veseli me ali nemogu jer sam nezaposlena markice za van su skupe dosta .imam prijateljice izvana čujemo se nekada i ono samo pišemo pisma .to mi je pomoglo poslije srednje.
puno sam plakala patila i kada sam odlučila promjeniti svoj život tek
onda mi je bolje to mogu reči sada bolje sam.Anđeli i Bog : Puno sam se molila Bogu i molim se uvijek.Uvijek mi je Bog na prvom mjestu .Ali sa Anđelima imam poseban kontakt ,čujem ih nekada ,slušaju me itd. ne vidim ih samo ih osječam.
imam svoje svjedočanstvo.
Bila sam spavala i odjednom sam bila letjela dobila sam krila .Došla sam do nekoga svjetlost je bila jaka on je bio predivan.bio je obučen u bijelo ,visok.Rekao mi je da se zove Mihael i da me čuva.onda sam se probudila.taj san je bio tako stvaran.
Vidjela sam svjetlost crvenu ,bjelu ,plavu u sobi mislila sam da je to izvana ali nije.2-3 godine vidim svaku večer u sobi te boje svjetlosti.
Vidim i sjene neznam šta sve to znači.do sada mi nije bilo loše uvijek dobro,uvijek mi to pomaže ali neznam tko je to na sjenama .netko stoji iznad kreveta.druga sjena isto je netko.tko je to neznam,šta znače sjene neznam.
vidjela sam u snu malog anđela svirao je violinu i svirao je.bilo je tako stvarno.
jednom kada sam šetala vani neznam dali sam to umislila sada ali došao je on stajao je izgledao je poput Isusa .Imao je oko vrata križ,obučen u smeđu robu,dugu kosu kakvu je imao Isus.pozdravio mi je i nasmijao mi se.nešto je tu bilo posebno neka energija.pratila sam ga ali samo je nestao tako je uvijek bilo išli istim putem nisam ga sad imala namjeru pratiti nisam takva osoba da nekoga pratim.krivo seizrazila.još sam ga dva puta vidjela.uvijek me nasmijao,oraspoložio.Nisam bila taj period najbolje jer su me neke stvari povrijedile osobe.a onda je došao on i sve je prošlo u dva dana mi.
Anđele osječam i spasili su mi život par puta.o tome ču pisati kroz par dana kako su mi spasili život.
Bog je isto tu .Pričam sa njima svaki dan.Nekad je zaista teško ,ta bol se osjeti ali ne često.Nemam prijatelje ni prijateljice.Samo Boga i Anđele.
moj blog isto imam di sve pišem.

toliko zasada od jedne cure

 

Preporučujemo još: