Ita
Forum čitam već dugo,par godina rekla bih.
Često sam pronašla odgovore na mnoga pitanja baš onda kad mi je to trebalo.
Što se tiče svjedočanstva,moram reći da nemam ono neko koje se dogodilo preko noći ili na nekoj duhovnoj obnovi.
Kod mene to ide nekako postupno,od čiste dječje vjere ,preko mladenačkog bunta i preispitivanja,zatim mlake vjere kad sam samo formalno bila katolik .Za vrijeme mlake vjere mi sve ono što sam isplanirala i zamislila da ću ostvariti u životu propada jedno za drugim i to traje i traje i traje.
No u to vrijeme se ne okrećem od vjere već i dalje tražim odgovore u nadahnutim propovijedima,duhovnoj literaturi,razgovorima ,forumu i tako malo pomalo dolazim do današnje vjere koja je na neki način zrela,ali sad tek zapravo otkrivam onu pravu dubinu i jačinu vjere.Tek sad upoznajem pravo bogatstvo Katoličke vjere i nauka Crkve i to se sad događa doslovno svaki dan. Uvijek nešto novo,neka nova spoznaja,neki novi poticaj,neko novo svjedočanstvo. Svaki dan mi se potvrđuje ono što sam spoznala,naravno kad sam na razini,jer čim malo posrnem,opet borba za povratak.A svaki povratak je opet novi i drugačiji i još bolji .Sve što mi je nekad bilo apstraktno i daleko,sad je realno i blisko.
Želim da svi to dožive-susret sa Kristom ,najboljim prijateljem koji samo čeka da mu se obratimo i da mu vjerujemo.I to je to.Tako jednostavno,a opet za nas ljude jako teško.Svatko ima neki svoj put i ono što mogu reći je da treba biti ustrajan i postojan i uvijek se okretati i ići Kristu kad nestane utjehe u ljudima.”Gospodine,kome da idemo?Ti imaš riječi života vječnoga.”(Ivan 6,68)
