|Utorak, Studeni 21, 2017

Svjedočanstvo forumašice Nelicaaa 

svjedocanstvo

HODANJE U ČISTOĆI

Hvaljen Isus i Marija!

Evo uistinu volim svaki zapis početi ovim pozdravom. Moje ime je Danijela i želim posvjedočiti kako se moj život promijenio u samo godinu dana.

Što mi je Gospodin učinio.

Naime, prije otprilike godinu dana, u 11. mj. 2013. bila sam pozvana na svadbu. Iako mi je jako teško bilo krenuti, jer nikog nisam poznavala, uistinu sam sretna bila da mogu taj dan svojom nazočnošću uvećati veselje tih mladenaca (kako obično stoji na pozivnicama koje dobijemo  :) ) i doista sam se tako osjećala.

Svadba je bila prekrasna, dosta mladih ljudi, djevojaka i momaka i uistinu veselo. Tijekom dana posebno mi je za oko zapeo jedan mladić, koji je bio dosta lijep, ali više od toga me privuklo njegovo držanje i stav. Pogotovo prema starijoj osobi od sebe koja je bila s njim, a za koju sam smatrala da mu je vjerojatno otac, što se na kraju i ispostavilo tako. Bio je doista poseban, baš po tom nekom držanju i poštovanju prema drugima, i po tome se isticao od drugih.

Meni je još draže bilo da počinjem gledati ljude tim, ”duhovnim” očima, a ne više kako tko izgleda, kako i u što je obučen itd.

Gospodin je već neko vrijeme radio zahvat na meni. Prvo jer sam imala dosta slobodnog vremena. Upitala sam se kako to Gospodine da mi se to događa jer sam nekad znala i po 12h dnevno raditi, a sad puno manje, zašto je tako. I On me nekako uputio da koristim to vrijeme za Njega. Počela sam čitati više životopise svetaca, duhovnu literaturu sam doslovno gutala, moja duša bila je žedna.

I tu na toj svadbi, do kraja večeri, točnije na samom kraju večeri se upoznamo taj dečko i ja i to doista na njegovom polasku. Kako smo samo razmijenili imena, on je otišao, nisam mislila da ćemo se ikad više vidjeti. No kako je dečko uistinu bio pametan (Božjim Duhom vođen) kao pravi muškarac, na izlasku je tražio od mladoženje da preda meni svoj broj telefona i da mu se javim kako bi i on dobio moj. :) To su ti pravi muškarci. Iako, moram napomenuti da je upoznavanje bilo nekako s moje strane potaknuto. Naime, jedna od kolegica koje su sjedile tu sa mnom za stolom je na moju priču kako mi je on sladak, pozvala mladoženju da ga ja upoznam jer je bio sa strane mladoženje, a ja sa strane mlade na svadbi. I ovaj je doista to i učinio, ali na samom njegovom polasku kući.

I tako, odmah smo se čuli, dogovorili za izlazak i dogovor je bio iza Mise da se nađemo, ispred crkve. Ja sam već planirala kako ću otići i na sv. Misu pa onda nakon toga se naći s njim, ali me iznenadilo (pozitivno :) ) kad sam vidjela i njega na sv. Misi. Ok, ajde super. Ali kad sam vidjela da ostaje isto i iza sv. Mise, na kratkoj molitvi, to je već bilo više od očekivanog. Našli se, fino popričali, sve 5. Dogovorili smo se za novi izlazak. I sutradan (oprostite ako malo predetaljno pišem, ali volim tako i želim zapamtiti svaki detalj) prije nego smo se dogovorili kad se točno vidimo, on me zvao da mi nešto važno kaže. I kažem kako može pričekati dok se vidimo, on govori ne, kao mora reći odmah. Već mislim, evo šteta, fin momak, što je on učinio, nije valjda nekoga ubio (jer, vjerujte, tako je zvučao) i govori on kako želi HODATI U ČISTOĆI. Iskreno, za mene ”veliku vjernicu” to je bio pojam koji sam prvi put čula. Nakon što mi je malo objasnio, shvatim kako želi reći da u biti nema predbračnih odnosa. I ja već mu govorim da super, to se i meni sviđa (svaka, imalo normalna cura to s radošću prihvaća!) i kažem mu da se ne brine, sve super, to mi je još draže, još mi se više sviđa. Međutim, on nastavlja kako je to više od neimanja predbračnih odnosa, neće biti ni poljupca. Molim!? To mi već nije bilo jasno. To mi je bilo ”nenormalno”. Pa kako onda znaš da hodamo, po čemu… (Sad mi je tako smiješno kad ovo pišem, i kad se sebe sjetim!) Međutim, odlučili smo se vidjeti navečer svakako pa ćemo pričati. I tako dečko se otvorio i sve mi ispričao kako je on živio svjetovni život u punini. Sa svom raskoši koju svijet nudi. Nije ga činilo sretnim, nije ga zadovoljavalo, iako je sve imao. I ispričao mi je kako je upoznao jednu prijateljicu koja mu je govorila o čistom hodanju, onda je upoznao nove ljude koji su isto živjeli u vjeri. Odlučio je poći pravim Putem, putem Isusa Krista i čuvati se svakog grijeha i sreća se vratila u njegov život. Naravno, tadašnja djevojka je to smatrala nenormalnim (to su obično prvi problemi na koje naiđemo), rastali su se prijateljski. Kasnije mu je bilo jako teško pronaći žensku osobu koja bi htjela hodati u čistoći: 1. neke su ga ismijavale (nisu mogle vjerovati, pogotovo poznavajući ga otprije), 2. druge su pak govorile kako mogu one to, probat će i uskoro prekinu vezu.

Ja sam bila u čudu. Drago mi je bilo, definitivno, ali kako hodati ako ti ne smiješ ni poljubiti osobu? (Ženama je lakše bez seksa, nego bez poljubaca! A muškarcima obrnuto.) On me opskrbio literaturom koja je i njemu pomogla u to vrijeme (već je godinu dana hodao u čistoći) 1. Hodanje i brak, patera Vatroslava Frkina; 2. Hodanje mladića i djevojke, patera Vatroslava Frkina te 3. Muž i žena o čistom hodanju, Josipe i Domagoja Džojića i to je bio izvor hrane za moju dušu!

Uvijek sam znala da tu nešto ne štima. Bog nas je stvorio da živimo u čistoći prije braka, ali nitko baš nije znao objasniti dovoljno dobro zašto. I inače se nije o tome pričalo. Lako je i jednostavno reći da nešto ne može, ali zašto je to tako. I onda sam naišla na predavanja Don Damira Stojića na tu temu (izvor: YouTube) i još mnoga druga predavanja na Internetu (npr. Marice Čunčić sl.) i stvarno je bilo oslobađajuće.

Shvatiš zašto te Bog stvorio da budeš čist prije braka, zašto se to zove bračni čin. Koliko je milosti i blagoslova nad mladim ljudima koji se odluče na čistoću. Ma to je nešto prekrasno!

Eto. I tako sam se ja odlučila na predanje svoje čistoće Gospodinu. Sve do braka. Koliko god u početku izgledalo kao velika žrtva, s vremenom, i kad se odlučiš na tu krepost, ništa nema slađe. Još kad spoznaš dubinu sakramenta braka i ulaska u brak u čistoći… To je nešto najljepše što mi se dogodilo u životu.

A onda se otvaraju i sva druga vrata prema Gospodinu: svakodnevna sv. Misa, mjesečna ispovijed, uključivanje u molitvene zajednice (jako je važno biti okružen ljudima koji razmišljaju isto kao i ti, koji ti mogu svjedočiti svoja životna iskustva itd.), više vremena za molitvu, manje ili nikako gledanja TV-a (tek tada shvatiš koliko zlo ti se servira svaki dan da tvoje oči to upijaju i tvoje uši slušaju), čitanje duhovne literature u svakom slobodnom trenutku itd. Svaki dan je rast uz Gospodina i u Gospodinu.

Ako se pitate što se dogodilo s tim dečkom, morat ću vas razočarati. Nakon +/- mjesec dana hodanja smo spoznali da nismo jedno za drugo. I to je isto jedna od prednosti čistog hodanja. Vrlo brzo, Gospodin ti pokaže jeste li ili niste jedno za drugo, i nema tuge, nema boli. Prijateljski razlaz u divnim uspomenama i zajednički provedenim trenucima. Ostajete prijatelji. Gospodin mi je baš pokazao kako je meni on poslan bio da me dovede Gospodinu, a ja njemu da ga ohrabrim u čistoći. (Jer je već počeo pomalo gubiti nadu da postoje cure koje bi hodale čisto.)

Danas, malo više od godinu dana nakon toga spoznanja, nema sretnije osobe od mene. Sve što radim, radim s Gospodinom. U međuvremenu sam krenula i s duhovnim vježbama sv. Ignacija, koje također rado preporučam svakome. To je najbolji način da te Gospodin izgradi u osobu kakvom te planirao na početku stvaranja, a to je najbolji Put koji ti se može dogoditi u životu. Trenutno nemam dečka. :) Ali vjerujem čvrsto kako je Gospodin pripremio nekoga za mene tko tek ima doći, kada za to bude vrijeme.

Nadam se da će ovo moje svjedočanstvo biti nekome na korist, a Isusu na slavu. Pogotovo mladim ljudima, koji se danas utapaju u svim mogućim porocima koje nudi ovaj svijet, sve osim istinske sreće, a ja sam ljudi dragi istinski sretna.

Slava i hvala Isusu! Amen. Aleluja! ♥

 

Preporučujemo još: